Ćutim a bojim se, da mi srce ne dobiju, jer poslije tebe ja od svih imam fobiju.

Ljubavi, nedostaješ. Ne mogu ja ovo. Umjesto da mi bude lakše, svakim danom mi je sve gore. Tetka razmišlja da me pošalje psihijatru :S Misli da sam suviše depresivna. Ali nisam depresivna. Ne želim ja da mi se život ugasi, ne želim da idem nizbrdo. Samo mi ti nedostaješ. Suviše, pa se povučem u svoj…

Nastavi čitanje →

Sometimes love's intoxicating, you're coming down, your hands are shaking when you realize there's no one waiting.

Vrijeme je da se pomirim sa tim da se nećeš vratiti. Da nikakvo moje gašenje rođendanskih svjećica, nikakvo bacanje novčića u fontanu, nikakvo 12:12, ni zvijezda padalica te neće privoljeti da se pojaviš na mojim vratima. Čak i ako imam osjećaj da se ništa ne mijenja, vrijeme prolazi .. dani se vuku, ali bitno je…

Nastavi čitanje →

Al’ ne mogu protiv sebe ja, nada umire posljednja.

Svako jutro sa nadom, pogledam u mobitel, nadajući se poruci od tebe. I svako jutro me iznova razočara prazan displej. Nisam prihvatila, još uvijek se nisam navikla ; da nisi dio mene, da neću ostajati budna do jutra pričajući sa tobom, da se nećemo smijati zajedno i komentarisati prolaznike. Trebaš mi ti da me držiš…

Nastavi čitanje →

Moje najmilije, ne postoji samo jedan prag . . moje najmilije, čime mjeriš koliko sam drag?

Nema te. A ja vrtim se u krug sa još jednom šoljom preslatkog čaja, i uz nježne note Jabuke i Balaševića, maskiram hladnoću svoje sobe. Svoga srca. Nisi se ni osvrnuo. U amanet si mi ostavio samo tupu bol u grudima, i jednu pulsirajuću venu baš iznad sljepočnice. I kada se po ko zna koji…

Nastavi čitanje →

Ali ljubav, gdje je ljubav, i gdje smo mi u priči toj? Oprosti za sve.

Oduvijek imam taj problem. Ne umijem da sačuvam ništa što mi je bitno. Kao da si zrak, i ma koliko da te pokušavam držati, nema te u mojim rukama. Ne radi to. Ne znaš koliko mi je žao što sam te povrijedila. Jer nisi zaslužio, ne ti, koji si mi pružio sve. Ne idi. Molim…

Nastavi čitanje →